Planb.com.hr je objavio intervju u kojem smo razgovarali o fotografiju i fotografskom radu..
Klik na orginalni članak: http://planb.com.hr/2009/10/marina-filipovic/
Kada si i kako shvatila da se želiš baviti fotografijom – s obziromna to da studiraš ekonomiju? Oduvijek sam voljela fotografiju. Kao mala pozirala sam tati, koji je često imao fotoaparat u rukama. Odlučila sam i sama pokušati, pa sam slikala cvijeće, prirodu, prijatelje. Sve fotografije iz analogne ere čuvam u albumima. Kasnije, tijekom srednje škole, počela sam se baviti web dizajnom i grafičkim dizajnom. Fotografija mi je često trebala kako bih napravila željenu grafiku, pa sam odlučila uzeti stvar u svoje ruke. U jesen 2006. počela sam raditi s profesionalnom opremom – i to razdoblje uzimam kao službeni početak. Od tada do danas kontinuirano sam fotografski aktivna, a moje radove možete pratiti na fotoblogu
http://marinshe.bloger.hr, galeriji DevianART
http://marinshe.deviantart.com, te na mojoj službenoj stranici
www.marinshe.com.
Što je bila prijelomna točka da s amaterskog bavljenja fotografijom prijeđeš na profesionalno i kada te šira javnost prepoznala? Prijelomna točka bio je natječaj u organizaciji prestižnog francuskog magazina Photo, na kojem sam pobijedila u siječnju 2008. godine. Photo mi je otvorio mnoga vrata i doveo klijente, ali profesionalne projekte vodila sam od samih početaka.
Koju su ulogu u tvom usponu imale (relativno) nove tehnologije poput interneta ili 2.0 servisa? Ja sam geek i ne mogu zamisliti život bez interneta i tehnologije. Fotografije objavljujem na mnogo fotografskih servisa i vodim fotoblog, za koji sam u prosincu 2008. godine dobila Vidijevog Web Oscara. Fotografije su mi putem interneta pogledane više od 1,500.000 puta. E-mailom dogovaram poslove, snimanja, šaljem fotografije na natječaje. Upoznala sam mnoge drage ljude na fotoservisima.
Koliko se služiš Photoshopom prilikom obrade pojedinih fotki? Photoshop je moja omiljena igračka. Prvi put sam ga otvorila 1997. i od tada smo nerazdvojni. Ne slažem se s kritikama oko korištenja Photoshopa i smatram da su takve rasprave nepotrebne. To je kreativan alat poput fotoaparata. Photoshop ne čini čuda, ne stvara od loše fotke bolju. Kao što se s vremenom razvio fotoaparat kao hardver našeg “zanata”, tako se i Photoshop razvio kao softver. On je utoliko zamijenio tamnu komoru. Zašto ga ne bismo koristili? Majstori tamnih komora nekada su se cijenili. Danas se, nažalost, majstori Photoshopa podcjenjuju. O Photoshopu loše govore ljudi koji ga niti razumiju, niti ga znaju koristiti. Nema pravila – ponekad vam za obradu treba pet minuta, a ponekad sat vremena.
Može li se od fotografije živjeti? Imaš li neki savjet za ljude koji se žele baviti fotografijom? Od fotografije se može živjeti. Kvaliteta uvijek nađe put do klijenta koji će je znati prepoznati i cijeniti. Treba biti uporan, odgovoran, komunikativan, kontinuirano raditi i rezultat neće izostati. Ne smijete očekivati da će vam klijenti doći samo tako, da će magično naći vaše radove putem interneta ili izložbi. Pogotovo sad, u recesiji, ljudi imaju male budžete i još manje vremena. Potrudite se izaći u susret potencijalnim klijentima, kontaktirati s njima, a ne očekivati da će vam sve biti servirano na pladnju.
Koga najviše voliš fotografirati? S kim surađivati? Najviše volim fotkati cure i žene u prirodi. Ne koristim umjetnu rasvjetu jer smatram da ne postoji savršenije svjetlo od sunčevog. Uživam podjednako u privatnim i poslovnim snimanjima te nastojim da sve moje fotografije budu kvalitetne, da imaju umjetničku vrijednost. Mnoge su završile na izložbama, naslovnicama knjiga i časopisa. Kada radim za sebe, imam potpunu slobodu i sama radim makeup i styling. Ne mogu se žaliti, svi su moji klijenti bili divni. Dali su mi veliku slobodu pri izboru modela i lokacija. Ovisno o željama klijenta, makeup, frizuru i styling mogu prepustiti umjetnicima šminke i stilistima.
Kakav je položaj fotografije u medijima danas i u Hrvatskoj općenito? Mislim da je danas fotografima lakše nego ikad jer su fotoaparati i oprema postali izuzetno dostupni. Brže putujemo i razmjenjujemo informacije, izlažemo fotografije na internetu. Lakše stupamo u kontakt s ljudima od kojih nešto možemo naučiti i s kojima možemo surađivati. Nažalost, naše je tržište jako malo i starije generacije fotografa nisu još spremne ustupiti dio tržišta svojim mlađim kolegama. Toliko mladih fotografa radi izvrsne stvari, ali čini se da će svoju priliku naći izvan Hrvatske ili je u potpunosti propustiti. No, ne dajmo se smesti. Čak i uz sve prepreke hrvatski fotografi imaju priliku. Ne smiju se prevariti i očekivati je, nego je svojim radom moraju zaslužiti.
(
Ana Penović, foto: Marina Filipović Plan B 22/23)