Vratili smo se iz Irske. Bilo je to vrlo uzbudljivo i poučno putovanje. Vidjeli smo mnoge lijepe stvari ali i one ne tako lijepe. U Irskoj su ljudi vrlo srdačni, druželjubivi i uvijek spremni pomoći. Sjajno je kako vole svoju zemlju, tradiciju i kulturu. Još ni u jednoj zemlji u kojoj sam bila nisam vidjela da ljudi toliko vole svoju zemlju kao što irci vole Irsku. Vrlo uspješno izvoze ljepote svoje zemlje, glazbu i običaje. Sve je prepuno turista. Izuzetno mnogo rade na turizmu i ravnomjerno razvijaju sve gradove svoje zemlje. Sve regije su jednako zastupljene u proračunu i turizmu. Brza željeznica koja spaja vrlo udaljene irske gradove radi kao švicarski sat. Ljudi na radnim mjestima su nasmiješeni jer su sretni što rade. U životu nikad nisam vidjela lijepše krajolike od onih koje sam vidjela u Irskoj. Nije me sram reći da sam se rasplakala kada sam vidjele ljepote Wicklowa i Glendalougha.
Muzeji su odlično, obišli smo ih gotovo sve. Najviše me je dojmila izložba o njihovom piscu Yeatsu. Oduševila me je tvornica piva Guinness kao i samo pivo. Popila sam čak dvije pinte što je mnogo za mene jer uopce ne pijem pivo. Mostići u Dublinu su vrlo romantični. Uživala sam u vožnji brodićem po rijeci Liffey.
Ono što mi se u Irskoj nije svidjelo je prije svega hrana. Voće i povrće je teški gmo, savršene boje bez okusa i mirisa, te je vrlo skupo. Prodaje se na komad a ne na kilu. Ako želite pojesti GMO jabuku ona će vas koštati 1 euro. Jogurt od 2dcl koštat će vas 3 eura... Ne postoje pekare, peciva, burek, kiflice... Ako ogladnite i želite pojesti nešto s nogu možete kupiti industrijski muffin, sendvić ili sendvić iz subwaya. Vidjeli smo kako mnogi irci idu na obiteljski ručak u McDonalds i Burger King jer si ne mogu priuštiti bolju hranu. Voda iz pipe ima željezni okus pa smo kupovali flaširanu vodu. Opcenito, hrana je industrijska i vrlo prerađena s ništa ili gotovo vrlo malo korisnih sastojaka za organizam. Ona će vam fizički popuniti želudac ali neće tijelu dati ništa korisno za rast i razvitak.
Druga stvar koja mi se nije svidjela je gust promet u Dublinu. Uličice Dublina su uske, s uskim pločnicima i gotovo non-stop auti prolaze gotovo tik do noge pješacima. U nekim ulicama je toliko smrdilo od uspušnih plinova da mi je bilo teško disati. Buka automobila je ogromna, posebno u centru. Na večer kada sam skidala makeup s lica uz puder sam skidala i smog... Užas!
Treca stvar koja mi se nije svidjela su mnogi prosjaci za koje se Irsko društvo ne brine. Vidjela sam irkinje mojih godina kako sjede na mostićima i prose. To me je duboko potreslo...
Četvrta stvar koja mi se nije svidjela je što u Dublinu nema mnogo zelenila. Neke četvrti imaju više zelenila oko kuća i na rubu grada je ogroman Phoenix park ali u samom centru gotovo pa nema ni jednog drvoreda, grmića....
Zaključila sam da u Dublinu ne bih mogla živjeti. Nije me oduševio kao Prag ili Pariz gdje bih se mogla odmah sutra preseliti. Ipak, kao i svaki grad ima svojih posebnosti zbog kojeg ga treba vidjeti i doživjeti.
Od Iraca možemo učiti kako poštovati i cijeniti svoju zemlju, ljude i običaje.
* * * pogledajte ovdje sve fotografije iz irske * * *
