Napravit cu iznimku i umjesto fotke postat su svoje impresije o novom blog servisu zvanom  - VOX! Tamo blogam vec nekoliko dana (http://marinshe.vox.com) i odusevljena sam. Naime, Vox je nesto drugaciji blog servis. Mozete ga rabiti za svoj public blog ali ono sto je stvarno cool je PRIVATE BLOG. Dakle otvorite blog kojeg mogu citati samo vasi prijatelji i ljudi  kojima to dopustite. Ta je popularna opcija preuzeta s servisa LIVE JOURNAL i nije zapravo nesto novo ali su ispravljene greskice koje su patile te opcije na LJ. Nije ni cudno da je tako jer ista ekipa koja stoji iza megapopularnog live journala stoji i iza voxa. Mozete otvoriti blog samo za svoje oci i voditi ga kao "pravi" ili okupiti svoje selo malo i ostati u komunikaciji s prijatejima i obitelji bez obzira gdje se nalazite. Ah da, super je opcija "famili only" - tada vase postove mogu procitati samo clanovi vase obitelji koji su naravno regani na vox. Da, da... i to moze biti jakoo korisno. Npr. umjesto da saljete skupe poruke iz inozemstva mozete,  mamici i tatici ostavite poruku na blogu.

Vox je vrlo jednostavan za koristenje i vrlo je lijepo dizajniran.Na zalost ne dopusta vam (pre)velike mogucnosti kreiranja izgleda bloga i layouta. Zato postoji pregrst premade layouta koje mozete izabrati. Ono sto mi se jedino nesvidja na voxu je registriranja preko pozivnice. Naime, netko vas od postojecih korisnika mora pozvati, a postojeci korisnici dobivaju samo 1 ili ni jednu pozivnicu po danu. Stara fora ukradena od googla samo na malo neuspijesniji nacin.

Eto dragi moji, nadam se da ce netko od vas blogirati na voxu. Mogu samo reci da je velika razlika izmedju bloganja na domacem servisu i na stranom. Naravno, sve ima svoje prednosti i nedostatke a na nama je da izaberemo ono sto nam najvise odgovara.

Đakovačku katedralu uslikala sam u sekundi dok sam prelazila zebru.


Black&white fotka mlade jahačice na konjičkom natjecanju:


Svake godine početkom mjeseca srpnja đakovačko korzo i Strossmayerov park postaju velika pozornica s preko dvije tisuće izvođača za dvadesetak tisuća posjetitelja. Povorka sudionika smotre folklora "Đakovački vezovi" ispuni ulice grada i staze parka. Pjesma i cilik tamburice ne prestaju do kasno u noć. Naziv Smotre potpuno odgovara priredbi: sudjeluje pedesetak folklornih skupina s oko dvije tisuće izvođača, a svaka skupina ima drugačiju nošnju, svaka nošnja drugačiji vez. Tisuće vezova!!! Svečana povorka sudionika prolazi ulicama grada kao neka pokretna izložba boja i linija, kao da se duga spustila na grad. Ljetna pozornica u Strossmayerovom parku je središte događanja. Smjenjuju se grupe, pjesme, plesovi, običaji. Program traje neprekidno do večernjih sati, a gledalište se ne prazni. Teško je naći dvije jednake nošnje, svaka svojom ljepotom privlači pažnju. Uvečer gledalište postaje tijesno. Bira se najljepša nošnja za dijevojke i snaše - i to je velika revija ljepote; ne znaš jesu li ljepše djevojke, snaše ili nošnje.

"Đakovački vezovi" nisu samo revija nošnji. U katedrali uz orgulje nastupaju poznati operni umjetnici ili pjevački zborovi. U izložbenom salonu izlažu slavonski umjetnici. Slavonski i baranjski vinari organiziraju izložbu i degustaciju vina. "Đakovači vezovi" su i smotra konja iz uzgoja seljačkih domaćinstava udruženih u Konjogojske udruge. Način na koji ih pokazuju tisućama posjetilaca ne može biti ljepši: svatovske zaprege! Seljačka su to kola s upregnutim konjima, okićena cvijećem, vezenim jastucima i peškirima, ponjavcima kao nekad davno za svadbu. Sportski program se odvija na hipodromu. Skakanje preko prepona, vožnja dvoprega i četveroprega prilika je da se konji vide u njihovoj punoj ljepoti.

Sutra slijedi još slika s ĐV! Stay tuned!

"Cilj nije proizvesti fotografiju koja će dobro izgledati na razglednici ili na tapetama, nego fotografiju nad kojom će se čovjek duboko zamisliti, i kojoj će se stalno vraćati. Dakako, jako pomaže ako je duhovno duboka fotografija još i tehnički kvalitetno realizirana, ali nikakva količina tehničkog savršenstva ne može biti zamjena za dubinu i duhovnu snagu koju fotograf "zamrzne" u slici. Da bi fotograf snimio dubinu, prvo je on mora biti u stanju doživjeti, a ako čitavo vrijeme boravi u dubokom stanju svijesti iz kojeg opaža i fotografira, to stanje će biti zabilježeno u svemu što radi, pa i u fotografijama, a čovjek koji takve fotografije gleda na pravi način moći će prizvati i reproducirati ta proživljavanja gledajući fotografiju. To je najbitnija stvar koju treba uvijek imati na umu, a priče o opremi su tek šlag na torti, nužan ali ne i dovoljan uvijet stvaranja dojmljivih fotografija."

~ Danijel Turina